Proslo je nesto malo vise od 20 godina od najveceg uspijeha Fudbalskog kluba Zeljeznicar i BiH fudbala u euro kupovima. Te aprilske noci Zeljeznicar je dijelilo samo 120 sekundi od finala kupa UEFA i utakmice sa Realom iz Madrida. 24 april 1985 i utakmica polufinala kupa UEFA sa madjarskim Videotonom i nesretno primjeni gol u 88 minuti kojim je Zeljo eliminisan. Mi cemo vas podsjetiti na ta zlatna vremena BiH fudbala i Fudbalskog kluba Zeljeznicar....
Bilo je proljece '84 kada je Crvena Zvezda "odnijela" titulu sa Grbavice. Malo je nedostajalo da plavi postanu prvaci drzave. Predvodjeni najvecom legendom naseg fudbala Ivicom Osimom, "zeljovci" su zavrsili na trecem mjestu. Trece mjesto je vodilo u Kup UEFA. Te godine su se jos Partizan i Rijeka plasirali u isto takmicenje. Niko nije ocekivao da Zeljo moze dalje od prvog ili eventualno drugog kola. Sve nade u ovom takmicenju su polagane u Partizan, koji je te godine imao fantastican napad koji je predvodio legendarni Dragan Mance. U prvom kolu je Zeljo izvukao bugarski Sliven. Zeljo porazen sa 1:0. U uzvratonj utakmici, na Grbavici, sve je podsjecalo na bajku. Sliven je poveo opet 1:0! Njihova radost nije dugo trajala, jer jos u prvom dijelu je Zeljo to uspio preokrenti na 3:1, da bi zavrsilo 5:1! Edin Bahtic dao 3 gola. Zeljo je imao silnu navalu; Bahtic, Nikic, Skoro, Mihajlovic, Samardzija, Bazdarevic... Poslije prve utakmice drugog kola u kojem su postignuti sljedeci rezultati: Zeljo - Sion 2:1, Rijeka - Real(Madrid) 3:1 i Q.P.Rangers - Partizan 6:2, komentator sa Kantride je prokomentarisao: "U Rijeku sa mozemo pouzdati, u Zelju se mozemo nadati, a Partizan mozemo otpisati." Nije bilo tako. Partizan je demolirao Engleze sa 4:0 i prosao dalje. Rijeka je porazena 3:0, dok je Zeljo odigrao 1:1 i osigurao trece kolo Kupa UEFA. Trece kolo: Univerzitatea - Zeljo i Videoton - Partizan.
Pricalo se na Grbavici kako Univerzitatea ima dvometraskog golmana po imenu Sliv Lung, i kako je ovaj dzin nesavladiv. To se ispostavilo poprilicno tacnim, jer u prvom mecu ne samo da je Zeljo porazen 0:2, vec je Lung odbranio penal Curica. U reprezentaciji su vec bili Baljic, Capljic, Bazdarevic, Skoro, Sabanhadzovic, a na vrata iste su kucali Mihajlovic, Bahtic, Paprica i drugi. Zeljo je igrao uzvratnu tekmu protiv Rumunjske Univerzitatee. Stadion pun ko sibica. Pocelo je (ne)sretnim penalom, koji Baljic salje visoko preko gola. To nije pokolebalo plavu masinu koja stize deficit od dva gola vec u prvom dijelu golovima Samardzije i Bahtica. Sliv Lung je ispustio loptu i poklonio je Samrdziji za 2:0. U drugom dijelu, pod svjetloscu reflektora, Zeljo je totalno deklasirao Rumune. Prvo je Mihajlovic postigao prekrasan gol glavom poslije dobro izvedenog kornera. Grbavica je eksplodirala! Zeljo je bio na pragu 4-og kola.
Onda Osim uvodi Nikolu Nikica u igru. Nekih 10 minuta prije kraja, Nikic je primio loptu na ivici kaznenog, i onda je, posao nekako po dijagonali unazad. Komentator je prokometariosao: "...I kuda sada ide Nikic? Sta on to radi? Udarac. Gol! ah, kakav je to udarac..." Nikola je prevario Lunga i "zavukao" loptu sa nekih 16 metara u donji lijevi golmanov ugao a Lung se pruzio koliko je dug i sirok. Nikica su ganjali po terenu da ga zagrle, ali je Nidzo otprasio do Juga gdje je konacno "uhvacen". Zeljo je zgazio Univerzitateu 4:0! Partizan je u isto vrijeme pobijedio sa 2:0 sto nije bilo dovoljno da se prodje neugodni Videoton, jer u prvom mecu su "crno-beli" fasovali petardu. U Evropi je ostao da nas predstavlja samo Zeljo. Zrijeb je htio da se plavi sastanu sa Dinamom iz Minska na proljece. Zeljo u posljednjem kolu prvenstava deklasirao Partizana na Grbavici sa 4:0 i tim potvrdio izvanrednu formu.
Dakle, stiglo je proljece i prvi susret sa Dinamom. Dolina Cupova je bila prepuna, pjevalo se par sati prije pocetka utakmice. Utakmica je bila tvrda i plavi su tesko dolazili u sanse. U prvom dijelu je Dinamo Minsk bio blizi vodstvu, ali je Capljic izbio loptu sa same gol linije. U drugom dijelu se Zeljo budi. Prvo je Zoran Samardzija, sa nekih 7-8 metara zakucao loptu pod precku, da bi Mesa Bazdarevic dvije minute prije kraja postavio konacnih 2:0. Mesa je vukao loptu od centra do linije 16 metara i onda je opalio po njoj u golmanov lijevi. To je, pricali su poslije, bio najbolji gol tog kola u sva tri euro kupa. Tako su plavi otputovali u Minsk sa 2 gola prednosti. U Minsku je teren podsjecao vise na dobro obradjenu oranicu a ne fudbalsko igraliste. Snijeg se nije jos otopio te martovske noci kada je Zeljo izasao na jos jedan veliki ispit.
Nije dobro pocelo. Neki Rus je nakon kornera zabio prvi gol i to je bilo u prvih 20-ak minuta igre. Plavi su igrali bez straha, leprsavo, bas kao da su na treningu. Bahtic primio loptu negdje na ivici kaznenog, povukao je do korner linije i kad u svi ocekivali centarsut, Fico je zavruno direktno u gol. Da, to je bilo 1:1. Do kraja se moglo doci i do pobjede, ali nije bilo tako sudjeno. Na aerodromu su docekani velicanstveno. Zeljini igraci nosili su hokejaske kacige na glavi, suvenire koje su dobili od Rusa. U polufinalu su se te godine nasli Real Madrid, Inter Milan, Videoton Sekesfehervar i Zeljeznicar Sarajevo.
Na Grabavici su svi prizeljkivali Inter ili Real, ali sudbina je htjela da se sastanemo sa Videotonom. Na TV-u su reklamirali putovanje u Madjarsku na ovu povijesnu utakmicu. 3,000 ljudi je otputovalo iz raznih krajeve nese zemlje da bodri svoga Zelju. Pocelo je tragicno, bas kao sto ce se i zavrsiti... Videoton je poveo u 7-oj minuti a vec u 18-oj je bilo 2:0, nakon smijesne greske Zeljine odbrane. U prethodnom kolu je Videoton izbacio velikog Manchestera na penale, ali to ipak nije bilo dovoljno objasnjenje, jer ovo je ipak bio nepobjedivi Zeljo. U 24-oj minuti je Skoro zabio gol i tu se utakmica preokrenula.
Tu je Zeljo preuzeo inicijativu i dugo ce se zaliti za propustenim sansama Bahtica, Skora, Mihajlovica i ostalih. Pet minuta prie kraja Videoton postize konacnih 3:1. Nije Zeljo imao para da kupuje igrace kalibra Petrovic, Sestic, Mance i ostali. Zeljo nastao i godinama zivio na racun svoga rada gajeci svoje talente i stvarajuci svoje zvijezde. Dakle, revans je bio na Grbavici, na nedogradjenoj Grbavici, gdje je polako ali sigurno nicala tribina sjever. Vjerovali ili ne, u to vrijeme je Zeljo dobio svoj prvi mali elektronski semafor, na kojem je ilo vrijeme i stajao je rezultat. Nije bilo mjesta da se tu upise ime kluba ili ime strijelca.
Taj mali, ali tada najveci semafor je stajao na istocnoj tribini, na narandzastoj kucici za radnike. Te noci je oboren rekord Grbavice, zvanicno je bilo 27,000 ljudi, a neki kazu da je tu bilo i citavih 30,000. Orilo se Grbavicom Zeljo, Zeljooooooo... Nije to bio samo Jug sa kojeg su se obicno oglasavali najvatreniji navijaci, vec je to bio cijeli stadion, grotlo koje je skandiralo u jedan glas. Utakmica je pocela u 20:45 sati, tog 24 aprila 1985 godine. Vec u 5-oj minuti je Grbavica explodirala nakon Bahticevog gola.
Erupcija odusevljenja je preplavila Dolinu Cupova. 1:0! To je vec pola odradjenog posla. Eh, tada je sve bilo lakse... Zeljo je nastavio napadati, ali se na poluvrijeme otislo sa 1:0. U drugom dijelu se igralo na jedan gol. Zeljo se mucio sve do 60-te minute, kada Bahtic prodire po lijevom krilu, centrira, golaman grijesi i Curic salje loptu i praznu mrezu. 2:0! Stadion se prolomio do neba. Ovo je jedan od najvecih trenutaka u povijesti ovog kluba. Ovo je 28 minuta Zeljine slave. 28 minuta je Zeljo bio zvanicno u finalu sa velikim Real Madridom.
28 minuta je Zeljo bio na krovu Evrope. Jedan mali klub, iz jedne male zemlje i ucinio nesto sto je u to vrijeme bilo, pa slobodno se moze reci, nomoguce. Taj kobni Cuhai i taj 88. minut ce ostati urezan dubok u sjecanje svih onih koji su te aprilske veceri bili na Grbavici ili posmatrali mec preko TV erkana. Dvije munte su djelile Zelju od velikog finala. "120 sekundi do finala" je bio naslov u novinama, tacnije u Sarajevskom Oslobodjenju". Videoton je izgubio na svom terenu od Reala 0:3, dok su utjesnu pobjedu Madjari zabiljezili na Santjago Bernabeu; 1:0. A Zeljo? Zeljo se, ije nikad oporavio od tog poraza...
Pripremanje glavnog terena HRAMANa Grbavicu su prenesene stare tribine sa stadiona “6. april” sa Marijin-Dvora, jer je tu bila planirana izgradnja stambenih objekata. Prema novom planu, kako je tada pisao sarajevski list “Fiskultura i sport” bilo je predvidjeno da se u perspektivi izgradi i klupski dom u kojem bi se, izmedju ostalog, nalazili: gimnasticka sala, sobe za smjestaj gostujucih ekipa, restoran i jos niz drugih prostorija za komfor. Ali, nedostajala su sredstva.
Od 1931. godine u Pofalicima, na zemljistu koje je pripadalo Zeljeznici, kao i klub, iza poznate Radionice, pocela je izgradnja Zeljeznicarevog novog igralista.
Zeljeznicar je osnovan 1921 god. i najtrofejni je klub iz Bosne i Hercegovine. Zeljeznicar je osnovan od strane radnika zeljezare prvi na tu ideju je dosao Dimitrije Dimitrijevic. Zeljeznicar je svoju prvu zvanicnu utakmicu odigrao 17.9.1921 god. protiv Saska i izgubio sa 5:1 Zeljeznicar je 1926 god. usao u prvu Sarajevsku ligu u ovom takmicenju ostaje do pocetka drugog svjetskog rata 1941 god. U sezoni 1945/1946 klub se takmici u prvenstvu grada Sarajeva i osvaja prvo mjesto. Samo godinu dana kasnije Zeljeznicar postaje clan Prve Savezne Lige Jugoslavije i zatim se trazilo od saveza da Zeljeznicar ustupi svojih 7 igraca i tad nastaje kriza. Od 1947 god. pa u narednih 16 godina zeljeznicar se takmicio u drogoj ligi Jugoslavije i vratio se 1962. god i postao stabilan prvoligas. U sezoni 1971/1972 god. Zeljeznicar postaje sampion Jugoslavije u posljednjem kolu je savladao Partizan u Beogradu sa 4:0, tu generaciju su predvodili: Janjus, D.Kojovic, Becirspahic, Bratic,Katalinski, Hadziabdic, Jelusic, Bukal i ostali.1981 god. Zeljeznicar je igrao finale kupa Jugoslavije protiv Veleza i porazen je 3:2 oba gola dao je Bazdarevic pred oko 50 000 gledalaca. 
